Kontinuiranim razvojem optičke komunikacijske tehnologije, komunikacija optičkim vlaknima doživjela je pet generacija od svoje pojave. Prošlo je optimizaciju i nadogradnju OM1, OM2, OM3, OM4 i OM5 vlakana, te je napravio stalan napredak u kapacitetu prijenosa i udaljenosti prijenosa. Zbog karakteristika i scenarija primjene, OM5 vlakno pokazalo je dobar razvojni zamah.
Prva generacija optičkog komunikacijskog sustava
1966.-1976. bila je faza razvoja optičkih vlakana od osnovnih istraživanja do praktične primjene. U ovoj fazi realiziran je višemodni (0,85 μm) optički komunikacijski sustav s kratkom valnom duljinom od 850 nm i niskom brzinom od 45 MB/s, 34 MB/s. U slučaju pojačala, udaljenost prijenosa može doseći 10 km.
Komunikacijski sustav s optičkim vlaknima druge generacije
U razdoblju od 1976. do 1986. cilj istraživanja bio je poboljšati brzinu prijenosa i povećati udaljenost prijenosa te snažno promicati razvojnu fazu primjene komunikacijskih sustava s optičkim vlaknima. U ovoj fazi vlakno se razvilo iz multimodnog u single mode, a radna valna duljina također se razvila od 850 nm kratke valne duljine do 1310 nm/1550 nm duge valne duljine, postižući komunikacijski sustav vlakana s jednim modom s brzinom prijenosa od 140~565 Mb/s. U slučaju pojačala, udaljenost prijenosa može doseći 100 km.
Komunikacijski sustav s optičkim vlaknima treće generacije
Od 1986. do 1996. provedeno je istraživanje napretka ultra-velikog kapaciteta i ultra-duge udaljenosti kako bi se proučila nova tehnologija optičkih vlakana. Jednomodni optički komunikacijski sustav s pomakom disperzije od 1,55 μm implementiran je u ovoj fazi. Vlakno koristi tehniku vanjske modulacije (elektrooptički uređaj) s brzinom prijenosa do 10 Gb/s i udaljenošću prijenosa do 150 km bez relejnog pojačala.
Četvrta generacija optičkog komunikacijskog sustava
1996-2009 je doba prijenosne mreže optičkih vlakana sinkronog digitalnog sustava. Komunikacijski sustav s optičkim vlaknima uvodi optička pojačala kako bi se smanjila potražnja za repetitorima. Tehnologija multipleksiranja valne duljine koristi se za povećanje brzine prijenosa optičkih vlakana (do 10Tb/s) i udaljenosti prijenosa. Može doseći do 160 km.
Napomena: 2002. godine ISO/IEC 11801 službeno je proglasio standardnu klasu višemodnih vlakana, klasificirajući višemodna vlakna OM1, OM2 i OM3. Godine 2009. TIA-492-AAAD službeno je definirao OM4 vlakno.
Optički komunikacijski sustav pete generacije
Komunikacijski sustav optičkih vlakana uvodi tehnologiju optičkih solitona i koristi nelinearni učinak vlakana kako bi se pulsni val odupro disperziji ispod izvornog valnog oblika. U ovoj fazi, optički komunikacijski sustav uspješno proširuje valnu duljinu multipleksera s podjelom valnih duljina, a originalnih 1530 nm ~ 1570 nm proširuje se na 1300 nm do 1650 nm. Osim toga, u ovoj fazi (2016.) OM5 vlakno je službeno lansirano.