Fast Ethernet (FE) je izraz za Ethernet u računalnim mrežama, koji osigurava brzinu prijenosa od 100 Mbps. Standard IEEE 802.3u 100BASE-T Fast Ethernet službeno je predstavio IEEE 1995. godine, a brzina prijenosa brzog Etherneta prije je bila 10 Mbps. Standard Fast Ethernet uključuje tri podkategorije: 100BASE-FX, 100BASE-TX i 100BASE-T4. 100 označava brzinu prijenosa od 100 Mbit/s. "BAZA" znači prijenos osnovnog pojasa; Slovo iza crtice odnosi se na prijenosni medij koji prenosi signal, "T" označava upredenu paricu (bakar), "F" označava optičko vlakno; Posljednji znak (slovo "X", broj "4" itd.) odnosi se na korištenu metodu linijskog koda. Sljedeća tablica prikazuje uobičajene vrste brzog Etherneta.
U usporedbi s brzim Ethernetom, Gigabitni Ethernet (GE) može osigurati brzinu prijenosa od 1000 Mbps u računalnoj mreži. Standard Gigabit Ethernet (poznat kao standard IEEE 802.3ab) službeno je objavio IEEE 1999., samo nekoliko godina nakon pojave standarda Fast Ethernet, ali nije bio široko korišten sve do oko 2010. Gigabit Ethernet usvaja format okvira IEEE 803.2 Ethernet i metode kontrole pristupa medijima CSMA/CD, koja može raditi u half duplex i full duplex modu. Gigabit Ethernet ima slične kablove i uređaje kao i Fast Ethernet, ali je svestraniji i ekonomičniji. Kontinuiranim razvojem Gigabit Etherneta pojavile su se naprednije verzije, poput 40G Etherneta i 100G Etherneta. Gigabit Ethernet ima različite standarde fizičkog sloja, kao što su 1000BASE-X, 1000BASE-T i 1000BASE-CX.
